Koferi Dzima Dzarmusa

Sta je to cime nas Matoviceva poezija na prvo citanje pogodi?

Atmosfera, upecatljivo docaravanje atmosfere. Jer ovo je poezija samoce, poezija svijena oko introvertovanog subjekta, usredsreA enog na sopstvena cula, utiske i pabirke misli.

Hipersenzibilno i samosvesno, subjekt se utiskuje u poznate predmete pouzdanog prostora, dok u njima traga za utehom i smislom.

On zraci iz svoje sobe-svesti nasuprot destruktivnoj spoljasnjosti koja, menjajuci godisnja doba, snegove i suncane dane, osvite i sumrake, traga za reakcijom u njemu.

No, Matoviceva pesma ipak nije mirna, lisena osecanja i naglasenih estetskih efekata: introspekcija subjekta i staticnost njegovog sveta obraA ene su bogatim, razvijenim i raznolikim slikama.

Ta je slikovitost veoma uspelo pomirila i poeticki udaljena iskustva modernih srpskih pesnika.

Njena funkcija preoblikovanja, preosmisljavanja dozivljaja svakodnevice, u prvom je planu, posebno sa ciljem da se naglasi osobena percepcija stvarnosti, pa i njenog najbanalnijeg dela.