O zivotu radnice krajem dvadesetog stoljeca

Devetnaest godina vrijeme je u koje stane zivot; godine nade, progresa, vjere u bolju buducnost, stvaranja obitelji i karijere.

Junakinju romana pratimo od njezina odlaska iz maloga sela u neimenovani panonski gradic u kojem ce stvarati svoj zivot, zivot radnice u ducanu mjesovitom robom.

Od 1973. do 1991. svako poglavlje romana obiljezeno je nekim kljucnim dogaA ajem; roA enjem, smrti, izgradnjom vlastitog doma, odlaskom na odmor, strajkom radnika.

Od kotrljanja velike povijesti do vaznih intimnih sjecanja, pripovjedacki je okvir unutar kojeg se ocrtava jedan zivot pun gubitaka, ali i malih sreca, zivot radnice kao amblematski primjer zivota radnika diljem Europe druge polovine dvadesetog stoljeca.

Zivot u kojem se rastacu ideali i u kojem jednako tako nestaje ne samo jedan sistem, jedna drzava, vec i cijela jedna klasa.Goran Fercec u svome maestralom romanu O zivotu radnice krajem dvadesetog stoljeca stilom tihog i preciznog promatraca ispisuje sve nase intimne povijesti, otvara prostor zivotima nasih majki i oceva koji su se budili ozarena pogleda i odlazili na posao vjerujuci da grade bolji svijet, ali i njihovu razocaranju vlastitim zivotima i sistemom.

O zivotu radnice krajem dvadesetog stoljeca velicanstvena je posveta minuloj epohi u kojoj je svaki covjek, svaka radnica i radnik, mogao sanjati i zivjeti ravnopravnost, u kojoj su se majke nadale da svojoj djeci sirom otvaraju vrata bolje buducnosti.